Smrtna kazna (koja se također naziva i smrtna kazna) vrsta je kaznene osude koja se sastoji od procesa u kojem osoba koja je počinila određeni zločin prima smrtnu kaznu kao kaznu. Izraz "kapital" varijanta je latinskog "capitalis", što doslovno znači "odnosi se na glavu". Ovo potječe iz metode smaknuća putem odrubljivanja glave, što je bilo vrlo uobičajeno u srednjem vijeku.

Međutim, ono se mora izvršiti nakon sudske odluke kojom se osoba osuđuje na smrt i samo je država može optužiti. hoće li izvršiti kaznu. Dakle, da bismo objasnili što je smrtna kazna, potrebno je spomenuti da se ona sastoji od situacije različite od pogubljenja, koje se u ovom slučaju provodi bez odobrenja pravnog procesa.

Upotreba smrtne kazne kao kazne praksa je koja se provodila u različitim razdobljima povijesti iu nekoliko zemalja (uključujući Brazil, gdje se primjenjivala do 1876.). Smrtna kazna u Brazilu se koristila za kažnjavanje osoba koje su počinile građanske zločine, ali se uglavnom koristila za zastrašivanje i obuzdavanje robova, što je jedan od glavnih razloga zašto je zabranjena 1889. godine, kada je ropstvo službeno ukinuto u zemlji. .

Službenom zabranom, smrtna kazna je uklonjena iz brazilskog kaznenog zakona. No unatoč tome, prema Ustavu, može se primijeniti uslučaju objavljenog rata, kako je definirano u točki 47. članka 5. Usprkos tome, smrtna kazna nije čak ni korištena tijekom Drugog svjetskog rata u Brazilu.

U vojnom režimu postojala je uredba koja je dopuštala smrtnu kaznu u slučajevima nasilnih političkih zločina, ali nije bilo primjene ( unutar zakonskih granica) bilo kojeg od političkih zatvorenika u to vrijeme.

Kako je ovo ustavna stavka koja je umetnuta u temu temeljnih prava, ne postoji mogućnost da se promijeni, jer se smatra nepromjenjivom klauzula Magna Carte.

Povijest smrtne kazne

Prvi pronađeni skup pisanih zakona sastoji se od Hamurabijevog zakonika koji je nastao u regiji Mezopotamije u XVIII. PRIJE KRISTA. Primjena smrtne kazne u to vrijeme provodila se prema omjeru kaznenog djela koje je osuđenik počinio i raspoređena je na 30 vrsta kaznenih djela, po principu “oko za oko, zub za zub”.

Godine 621. pr.n.e. uspostavljen je drakonski zakonik Atene, gdje su svi zločinci osuđeni na smrt. To se dogodilo jer je zakonodavac Drácon smatrao da nijedna vrsta zločina ne zaslužuje pomilovanje. Međutim, ova vrsta kazne počela se primjenjivati ​​samo na ubojice nakon reforme koju je napravio njegov nasljednik.

Još 452. pr. prvi skup zakona nastao je u Rimu, koji je koristio izvršenje kako bi sekažnjavati zločince, kao i dopuštati u slučajevima lažnog svjedočenja i ubijati djecu rođenu s nekom vrstom deformiteta (gdje je otac bio zadužen za izvršenje kazne).

U srednjem vijeku, žene koje su se smatrale prijetnjom doktrinama koje je uspostavila Katolička crkva trpjele su progon. Osumnjičenici su tada bili osuđeni i mogli su dobiti smrtnu kaznu, koja je mogla biti spaljivanjem na lomači, događaju koji se održavao na javnom trgu kako bi ga stanovništvo moglo pratiti. Među ljudima koji su optuženi za heretike bilo je znanstvenika i praktičara drugih religija.

Giljotina se pojavila u Francuskoj, smatrana je „humanijom“ metodom za odrubljivanje glave kriminalcima. Korišten je u velikoj mjeri u Francuskoj revoluciji. Električna stolica, koja se i danas koristi u SAD-u, izaziva kod optuženika pražnjenje od 2000 volti.

Pregled smrtne kazne u svijetu

Smrtna kazna se još uvijek prakticira u nekim zemljama (točnije 58 zemalja) iako ga mnoge organizacije za ljudska prava ne prihvaćaju. Iako je broj ljudi koji su dobili ovu kaznu teško izmjeriti, podaci pokazuju da je oko 1000 osuđenika izdržalo ovu kaznu u 2016. godini u 23 zemlje.

Među zemljama koje još uvijek primjenjuju smrtnu kaznu su Pakistan, Iran, Irak , Saudijska Arabija iKina. U Sjedinjenim Američkim Državama svaka od 50 država koje čine državu odgovorna je za vlastite zakone i zbog toga se smrtna kazna izvršava u 29 država.

Razlozi koji kriminalca navode na Kazna Stope smrtnosti razlikuju se od zemlje do zemlje, a najčešći počinjeni zločini su oni povezani s drogom, silovanjem, otmicom, izdajom, špijunažom, terorizmom ili bogohuljenjem. Vrste smrtne kazne u svijetu uključuju strijeljanje, kamenovanje, vješanje ili davanje smrtonosne injekcije osuđeniku. Stoljećima prije smrtna kazna se izvršavala sporo, mučno i s namjerom da bude bolna za osuđenika, što je čak uključivalo i gaženje od strane slonova.

Većina nedavnih smrtnih kazni izvršena je u Kini, s Iran je na drugom mjestu, a slijede ga Saudijska Arabija i Pakistan. U 2016. godini oko 18 000 ljudi čekalo je smrtnu kaznu, broj koji je 37% manji nego 2015. godine.

Sjedinjene Države su jedina zemlja u Americi koja provodi primjenu smrtne kazne kao oblika kazna. Na Bliskom istoku, broj ljudi koji čekaju smrtnu kaznu pada posljednjih godina.

Međutim, u Nigeriji se broj osuđujućih presuda na smrtnu kaznu udvostručio od 2015. do 2016. Rizik od pogubljenja ljudi čak i ako oni su nevini je super, jer pola oslobađajućih presuda kojezabilježeni diljem svijeta 2016. dogodili su se u ovoj zemlji.

Prema stručnjacima na tom području i podacima iz istraživanja provedenog o smrtnoj kazni, zemlje u kojima se primjenjuje kazna ne pokazuju smanjenje razine kriminala. Ipak, prema stručnjacima, njezina primjena nesrazmjerno pogađa siromašne ljude i ljude koji pripadaju marginaliziranim skupinama, osim što je veći među etničkim i vjerskim manjinama.

Istraživanje o ljudima koji su za i protiv smrtne kazne u Brazilu

Istraživanje koje je provela DataFolha 2014. pokazalo je da je 43% Brazilaca za, a 52% protiv primjene smrtne kazne. Sažetak istraživanja među argumentima ljudi koji su se izjasnili za ili protiv pokazao je da oni koji su za ovu vrstu kažnjavanja vjeruju da bi se smanjilo nasilje u zemlji, a osim što bi se spriječio povratak kriminalaca u društvo i minimizirati troškove za provedbu rehabilitacije zatvorenika.

Ovaj argument podupiru ovi ljudi na temelju okvira brazilskog zatvorskog sustava, gdje 78% pojedinaca koji se vrate u društvo počine zločine ponovno.

Ljudi koji su bili protiv koristili su argument da će se ova kazna primjenjivati ​​u Brazilu bez upotrebe istinski racionalne motivacije, već samo zamotivi osvete. Osim toga, ima onih koji smatraju da je najbolje rješenje da se kriminalci ne vrate na ulicu primjena doživotne robije, koja je manje ekstremna mjera.

Još jedna od negativnih točaka iznesenih o ovoj praksi je mogućnost pogreške ili korištenje kao sredstvo ugnjetavanja, uz izricanje ove kazne osobama kojima je dijagnosticiran mentalni i intelektualni invaliditet.

Argumenti za i protiv smrtne kazne

Postoji nekoliko argumenata koji opravdavaju, ali i onih koji osuđuju smrtnu kaznu, koji su u suprotnosti s moralnim pitanjima ljudskog bića. Pogledajte glavne argumente:

Argumenti u korist smrtne kazne

Među argumentima u prilog koje koriste ljudi koji brane smrtnu kaznu je rizik koji pojedinci koji su počinili zločine predstavljaju za društvo . Ovo bi se koristilo kao "oružje" protiv delinkvenata za sprječavanje budućih zločina, uglavnom od strane kriminalaca koji se smatraju vrlo opasnima.

Argumenti protiv smrtne kazne

Jedan od argumenata protiv smrtne kazne je vođeni vjerskim i duhovnim načelima. To je zato što, prema većini religija, ljudi koji počine zločin mogu požaliti u nekom trenutku svog života i promijeniti stav, što također uključuje kriminalce koji se smatraju nepopravljivim.

Još jedan faktor koji takođerOvaj argument uključuje Božju moć, koju sljedbenici kršćanstva smatraju jedinom koja može odrediti tko treba živjeti ili umrijeti.

Drugi argument se temelji na moralu , budući da izazivanje smrti na štetu drugih smrti radi prevladavanja suvereniteta i stabilnosti države čini korištenje ljudskog bića pukom statistikom.

Pored toga, ljudi koji su protiv smrtne kazne potvrđuju da se to temelji na maskirani način korištenja osvete, stoga je to odbojan stav, koji ne donosi utjehu članovima obitelji ili žrtvi.

Vidi također:

• Značenje morala Vrijednosti
• Značenje morala
• Značenje društva
• Značenje društvene nejednakosti
• Značenje etnocentrizma
• Značenje kolonizacije
• Značenje srednjovjekovne filozofije