Čovjek je mjera svih stvari je citat grčkog sofiste Protagore .

Značenje čovjeka je mjera svih stvari odnosi se na pojam relativizma , gdje svaki pojedinac razumije jednu stvar na specifičan način.

Izraz je zasnovan na teoriji predsokratskog filozofa Heraklita, koji je napravio opis kontinuiranog toka stvarnosti, navodeći da se znanje može modificirati zbog promjenjivih okolnosti ljudskog razumijevanja .

Prijedlog rečenice koja predstavlja odlomak „čovjek je mjera svih stvari” nastoji izraziti radikalni relativizam, na kraju krajeva, to znači da postoji poricanje da postoji bilo šta što je istinito ili lažno, bez obzira na njegov odnos s datom individuom.

Protagora poriče postojanje mogućnosti univerzalnog kriterija koji čovjeku daje dopuštenje da spozna istinu i odvoji je od lažnog.

Stvari su onakve kakve se čovjeku čine, a to se razumijeva po svojoj individualnoj dimenziji.

Postoji relativnost između istinitog i lažnog, između lijepog i ružnog, između dobra i zla. Drugi pojam odnosa bi bili ljudi obdareni svojom individualnošću i nesvodljivim subjektivitetima.

Na osnovu filozofije, može se definirati odnos između ove Protagorine rečenice i sofističke vizije istine,jer fraza odgovara sofističkim doktrinama, koje su zauzvrat branile relativizam i subjektivnost.

To jest, svaki pojedinac konstruiše sopstvenu istinu. Stoga, ono što je istina za jednog pojedinca možda nije istina za drugog.

Protagora se smatra pretečom postojećeg egzistencijalnog relativizma kod autora kao što je Luigi Pirandello. Prema Protagori, glavna vrlina čovjeka je retorika, na kraju krajeva, istine nema – i etički i suštinski – a “istinu” bi definisali oni koji vladaju retorikom i umijećem uvjeravanja.

U U svom djelu "Antilogije", Protagora je poučavao ono što je Aristotel nazvao poricanjem principa neprotivrečnosti, odnosno, to bi bila istovremena istina kontradiktornosti u odnosu na isto i poistovjećivanje istinitog i lažnog.

Za Protagoru je njegovo učenje bilo o principu kontradiktornih dvostrukih razloga, gdje je pokazao da je za svaku izjavu o nečemu moguće suprotstaviti drugu istom pojavom istine.

Na ovaj način to znači da, kako ne postoji nepobitna istina, već samo relativne istine, postoji mogućnost odbacivanja bilo koje tvrdnje ili poricanja, ma kakva ona bila, jer je uvijek moguće (kroz retoričku vještinu) održati govor koji će uništiti ono što se činilo biti najčvršća istina.

Izraz „čovjek jemjera svih stvari” bila je u suprotnosti sa Sokratovim idejama, jer je branio apsolutnu istinu i istine univerzalne vrijednosti.

Sokrat je bio izuzetno kritičan prema sofizmu, jer je koristio retoriku i relativizam kao oruđe za za postizanje određenih ciljeva.

Sofisti su čak naplaćivali novac od svojih učenika kako bi ih naučili tehnikama govora kako bi uvjerili svoje slušaoce.

Tumačenje fraze Čovjek je mjera svih stvari

Objašnjenje fraze “Čovjek je mjera svih stvari” donosi mogućnost da čovjek ima moć da daje vrijednost ili značenje stvarima, razvijajući vlastiti osjećaj stvarnosti.

Slijedi da je svaka izjava relativna u odnosu na tačku gledišta, na društvo ili čak na način razmišljanja.

Jednostavan primjer primjene izraza „Čovjek je mjera sve stvari” je da se testiraju perspektive i percepcije dvoje ljudi u odnosu na istu situaciju, kakva god ona bila.

Čovjeku kome se čini da je vjetar hladan, on je hladan, ali čovjeku da kome se vetar čini vrućim, on je vreo. Ovaj primjer pokazuje da je svako ljudsko biće mjera vlastite percepcije, neupitna i nepogrešiva.